čija krv to kola venama hrabrih
za čiji račun lady prikrivaš strah
probudi me kad naglo osjetiš želju u sebi
negdje prije odlaska

čija krv to kola venama hrabrih
kaži zbogom i nek te proguta noć
snaga
snaga i moć

čije lice nosi kameno vrijeme
usred boli naviknute da vrišti u snu
poljubiš li me zadnjim naporom volje
upisat' ću to kao svoju pobjedu

od nebrojeno mogućnosti da se ubije čovjek
kaži zbogom i nek te proguta noć
your majesty
snaga
snaga i moć

čiju samoću kriju mozak i tama
cijelom dužinom praznog hola
na vjetru miris lavande izmiješan sa zlatom
i fragmenti ljubavi

i što god da se mijenja isti su ljudi
i neumitna pravda za slijepce u mraku
i žrtve što tako lijepo pristaju kolažu na tvom zidu majesty

čija krv to kola venama hrabrih
kaži zbogom i nek te proguta noć
snaga
snaga i moć