mi hodamo po crti
tankoj zutoj crti kroz mrak
u kojem nestaju kuce
i ljudi
i lica
citava ulica
polako tone u ne
samo plavi prozori vise u tami
sami smo na cesti
ti si ponjelasvoj bambusov stap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
a ja sam ko uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami
mi hodamo po crti
tankoj zutoj crti kroz mrak
pocela je sitna kisa
hladne su ulice
ljudi u domovima prate program
oni sjede i sute
noc je bez tajni

nase duge sjene
su se pruzile niz mokri asvalt
one su davne
one se ljube

one se boje
one se cude
cude
A TVman
TVman
ON IDE

sami smo na cesti
ti si ponjela svoj bambusov stap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
a ja sam ko uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami
nase duge sjene
su se pruzile niz mokri asvalt
one su davne
one se ljube
one se boje
one se cude
cude
A TVman
TVman
ON IDE