Ma sto da zelim,
sve je tako daleko,
i sad mi zao,
sve bih opet ponovo,
najljepsu pesmu tebi bih pevao,
ej kamo srece da sam pjevat' mogao.

Ptice u begu,
tisina gradi zidove,
zvoni zbogom,
rijeci kazne Bozije,
te tvoje usne opojne,
jos uvijek sanjam
kako su me ljubile.

Jesen u meni tuguje,
zasto sanjam cemprese,
moje ceste ne vode nikuda.
Jesen u meni caruje
a u tebi proljece
ni sunce ne moze
ne moze kroz oblake.
Rano moje, hej.

S kime sada putujes,
Ma sto da bilo
nemoj da mi tugujes.
Najljepsu pesmu tebi bih pjevao,
ej kamo srece da sam pjevat' mogao.

Jesen u meni tuguje,
zasto sanjam cemprese,
moje ceste ne vode nikuda.
Jesen u meni caruje,
a u tebi proljece,
ni sunce ne moze,
ne moze kroz oblake.
Rano moja, hej.

Jesen u meni tuguje
zasto sanjam cemprese,
moje ceste ne vode nikuda.
Bez tebe.
Jesen u meni caruje,
a u tebi proljece,
ni sunce ne moze,
ne moze kroz oblake

Rano moja, hej.